Sport
Iako baštini tradiciju sportskih nadmetanja još iz rimskoga doba ili srednjovjekovnih viteških igara, početci organiziranoga sporta u Hrvatskoj vežu se za drugu polovicu 19. st. i osnivanje prvih sportskih društava. Godine 1874. osnovan je Hrvatski sokol, koji se ubrzo proširio po cijeloj zemlji, postavši najmasovnija i najpopularnija organizacija, koja uz modernu gimnastiku promiče i druge sportske grane (biciklizam, mačevanje, jahanje, atletiku, klizanje, tenis itd.).
Početkom 20. st. sport je u Hrvatskoj imao sve više pristaša, te su – uz još uvijek brojna sokolska društva, udružena 1907. u Hrvatski sokolski savez – osnovane i posebne sportske organizacije, osobito nogometne, a 1909. i njihova krovna institucija Hrvatski sportski savez. Daljnji razvoj hrvatskoga sporta i njegova bogata povijest uglavnom su bili vezani uz olimpijski pokret, koji je organizirao Franjo Bučar, započevši već 1896. gotovo cjelostoljetnu borbu za hrvatsku sportsku neovisnost. Hrvatski su olimpijci tako nastupali pod austrijskom, talijanskom i jugoslavenskom zastavom, a pod hrvatskom su prvi put nastupili 1992. na Zimskim olimpijskim igrama u Albertvilleu i Ljetnim u Barceloni, nakon što je Hrvatski olimpijski odbor priključen Međunarodnomu olimpijskomu odboru. Odtad hrvatski sportaši sudjeluju i na drugim natjecanjima koja su dio olimpijskoga pokreta i u djelokrugu Međunarodnoga olimpijskog odbora (Olimpijske igre mladih, Europske igre, Mediteranske igre, Olimpijski festival europske mladeži).
Iako su početni nastupi bili u znaku nacionalne identifikacije, hrvatski su sportaši svojim uspjesima Hrvatsku učinili snažnom sportskom zemljom, te su danas prepoznatljivi dio njezina identiteta i nerijetko njezini najbolji ambasadori.






Hrvatska je, uz brojne medalje sa svjetskih i europskih prvenstava te drugih međunarodnih natjecanja, osvojila 52 olimpijska odličja, od kojih je 18 zlatnih (3 atletika, 2 rukomet, 2 streljaštvo, 2 veslanje, dizanje utega, jedrenje, taekwondo, tenis, vaterpolo; 4 alpsko skijanje), 19 srebrnih (3 veslanje, 2 atletika, 2 gimnastika, 2 vaterpolo, jedrenje, košarka, plivanje, tenis; 6 alpsko skijanje) i 15 brončanih (4 taekwondo, 3 tenis, 2 veslanje, atletika, boks, dizanje utega, rukomet, streljaštvo; biatlon).
Hrvati su sportska nacija; sport je u Hrvatskoj obvezni dio nastavnih programa na svim stupnjevima obrazovanja. Mnogobrojna djeca i mladež sportom se bave i u izvanškolskim aktivnostima, koje potom u rekreativnom obliku zažive i kao način života. Kako bi se takvo djelovanje i uspjesi nastavili i osnažili, Hrvatski je sabor na temelju Zakona o sportu, kao djelatnosti od posebnoga interesa za Republiku Hrvatsku, donio 2019. prvi Nacionalni program športa 2019–2026.
U Hrvatskoj ima oko 12 500 sportskih udruga. Najpopularniji je sport nogomet, s približno 1500 registriranih klubova i 110 000 natjecatelja. Kao i u većini drugih europskih zemalja i u Hrvatskoj se sport financira iz državnoga proračuna, državnih i javnih doprinosa, sponzorstvima i članarinama.
Najviša je sportska udruga Hrvatski olimpijski odbor (HOO), osnovan 1991. godine. U okviru HOO-a djeluje 87 nacionalnih sportskih saveza, među kojima su 44 olimpijska sporta i 39 neolimpijskih sportova.






Teniska reprezentacija nastupa od 1992; osvojila je 3 brončane medalje na Olimpijskim igrama 1992 (pojedinačno – Goran Ivanišević, u paru – G. Ivanišević i Goran Prpić) i 2004 (u paru – Ivan Ljubičić i Mario Ančić) te Davis Cup 2005. i 2018 (srebrna medalja 2021). Od igrača koji trenutačno nastupaju za reprezentaciju ističe se Marin Čilić (1988), osvajač US Opena 2014 i srebrne olimpijske medalje 2020 [2021] (u paru s Ivanom Dodigom). Uz uspjehe s reprezentacijom, Goran Ivanišević (1971) pobjednik je i Wimbledona 2001, a 2021. uvršten je u Tenisku kuću slavnih.
Muška rukometna reprezentacija nastupa od 1991; osvojila je Svjetsko prvenstvo 2003 (srebrni 1995, 2005. i 2009, brončani 2013) te Olimpijske igre 1996. i 2004 (brončani 2012). Kao igrač se istaknuo Ivano Balić (1979), najbolji svjetski rukometaš 2003. i 2006, a u novije doba Domagoj Duvnjak (1988), najbolji svjetski rukometaš 2013.
Vaterpolska reprezentacija nastupa od 1991; osvojila je Svjetsko prvenstvo 2007. i 2017 (brončani 2009, 2011, 2013. i 2019, srebrni 2015), Europsko prvenstvo 2010 i 2022. (srebrni 1999. i 2003, brončani 2018) te Olimpijske igre 2012 (srebrni 1996. i 2016). Većina igrača dolazi iz zagrebačke Mladosti i dubrovačkoga Juga, višestrukih osvajača europskih klupskih prvenstava.






Strjeljaštvo. Najveće uspjehe u različitim streljačkim disciplinama od hrvatske neovisnosti 1991. ostvarili su višestruki europski prvaci i osvajači olimpijskih medalja, brončane 2008. Snježana Pejčić (1982), a zlatnih 2012. Giovanni Cernogoraz (1982) i 2016. Josip Glasnović (1983).
Veslanje. Od hrvatskoga osamostaljenja 1991. u različitim veslačkim disciplinama osvojeno je 7 olimpijskih te 17 medalja na svjetskim i 17 na europskim (od 2007) prvenstvima. Među mnogim veslačima (Igor Boraska, Tihomir Franković, braća Siniša i Nikša Skelin, Damir Martin, David Šain i dr.) osobito se ističu braća Valent (1988) i Martin (1989) Sinković, osvajači Olimpijskih igara 2016 i 2020. [2021] (srebrni 2012) te svjetskih 2010, 2013, 2014, 2015, 2018. i 2019. (brončani 2011, srebrni 2017, 2023) i europskih prvenstava 2012, 2016, 2018, 2019, 2021. i 2023. (srebrni 2020). U izboru Svjetske veslačke federacije (FISA) 2016. i 2019. proglašeni najboljom muškom posadom godine.
Jedrenje. Osim na međunarodnim regatama, hrvatski su jedriličari od 1991. velike uspjehe u različitim klasama ostvarili i na Olimpijskim igrama te na svjetskim i europskim prvenstvima. Šime Fantela (1986) i Igor Marenić (1986) osvojili su Olimpijske igre 2016. te svjetska 2009. i 2016 (Šime s bratom Mihovilom i 2018, brončani 2022) i europska prvenstva 2009, 2011. i 2012. Tonći Stipanović (1986) osvojio je europska prvenstva 2010, 2011, 2013. i 2014 (brončani na svjetskim prvenstvima 2020. i 2021), a Ivan Kljaković Gašpić (1984) 2009, 2010. i 2015. Tina Mihelić (1988) osvojila je Svjetsko prvenstvo 2013, a Europsko 2009. i 2010. Filip Jurišić (1992) osvojio je srebrnu medalju na Europskom prvenstvu 2021, a brončanu na Svjetskom prvenstvu 2022.









Nogometna reprezentacija. Od hrvatskog osamostaljenja 1991. nogometna reprezentacija osvojila je na Svjetskom prvenstvu 1998. brončanu, 2018. srebrnu, a 2022. brončanu medalju. Na posljednjim dvama prvenstvima predvodio ju je kapetan Luka Modrić (1985), najbolji igrač Prvenstva 2018. koji je te godine osvojio i nagrade za najboljega europskog (po UEFA-inu izboru) i svjetskog igrača (po FIFA-inu i izboru) te Zlatnu loptu (po izboru France Footballa). Nekadašnji pak reprezentativac Davor Šuker (1968) bio je najbolji strijelac Prvenstva 1998, a danas je i član Izvršnoga odbora UEFA-e.
Gimnastika. Najveće uspjehe u gimnastici od hrvatskog osamostaljenja 1991. ostvarili su na konju s hvataljkama Filip Ude (1986), srebrne medalje na Olimpijskim igrama 2008, Europskom prvenstvu 2008, 2020. i Svjetskom prvenstvu 2014, i Robert Seligman (1986), srebrna i brončana medalja na europskim prvenstvima 2008. i 2018, na preči Marijo Možnik (1987), srebrna i zlatna medalja na europskim prvenstvima 2012. i 2015, brončana na Svjetskom prvenstvu 2014, i Tin Srbić (1996), zlatna medalja na Svjetskom prvenstvu 2017. (nositelj naslova »gimnastičar svjetske klase«) te srebrne medalje 2019. i 2023, zlatna medalja na Europskom prvenstvu 2023. i srebrne medalje 2019. i 2020. te na Olimpijskim igrama 2020. [2021], a na tlu Aurel Benović (2000), srebrna medalja na Europskom prvenstvu 2020.

